Božidar Proročić

Zašto bi povratak školskog broda Hrvatskoj bio povratak Crne Gore sebi

Draga braćo i prijatelji, poštovani Hrvati Hrvatske, Hrvati Boke kotorske, Hrvati Crne Gore i crnogorskog primorja, vi koje je istorija ostavila na obalama Jadrana, i vi koje je sudbina rasula po dalekim zemljama Južne Amerike i Zapadne Evrope, obraćam vam se kao Crnogorac, kao komšija, kao prijatelj i kao čovjek koji zna da se državnost ne rađa u jednom danu, nego u vjekovima iskušenja, rasutih sudbina, zavičajnih rana, istorijskog prkosa, borbe i katoličke vjere koja je u najtežim vremenima bila duhovna osovina opstanka.

Učenici Prirodoslovne škole iz Splita, IV razred, zajedno sa svojim profesorima Katijom Lončar, Sandrom Bešker, Sanjom Brkić, Andrijanom Poljak, Ilijanom Gudelj i uvaženom direktoricom Marijom Pustak, danas 31. 03 2026. godine,  sa 50 đaka posjetili Nacionalni park Lovćen i njegove prirodne ljepote. Ova edukativna tura obuhvatila je rutu: Bjeloši – Pavlov krst – Kruševica – Ivanova Korita – Velji Bostur –Kuk – Bukovica – Cetinje.

Postoje dame čija se karijera ne gradi naglim usponima, već postojanim koracima. Sunčana Glavak pripada toj vrsti dama. Njen profesionalni put započeo je u Čakovcu, đe je rođena 9. decembra 1968. godine, a oblikovan je kroz obrazovanje, medije, javni rad i odgovornost.

Ako ne znaš što je bilo… onda znaj da transparent postavljen u noći 13. januara u Tivtu nije bio ni slučajan ni bezazlen. Bio je to svjestan politički čin, upućen Hrvatima Boke, i to baš na Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori. Poruka je bila jasna i opasna prisvajanje prostora, osporavanje prava na pripadnost i pokušaj da se hrvatska zajednica zaplaši, podcijeni i ospori pravo na identitet, ime, katoličku vjeru.

 „Priče o ljubavi i ratu i dvije stare“, na 159 strana jedne književne ispovijesti, Njavro je stvorio mali, ali beskrajno gust mediteranski svijet, svijet ispunjen toplinom, ironijom, śećanjima i bolom. To je prostor u kojem se more i kamen, ljubav i rat, humor i tuga ne razdvajaju, već postaju jedno. U njemu odzvanja glas pisca koji, poput Antuna Gustava Matoša, u maloj formi stvara veliku misao. Kao što je Matoš svojom novelom „Moć savjesti“ 1892.

(Pogovor za roman  “Herbarijumj– Pitore Liberto”)

(„Blago milosrdnima, jer će biti pomilovani.“ — Matej 5:7)

U zemlji koja se „hvali“ multietničkim skladom, u jedinstvenom prostoru kakav je Boka Kotorska – dragulju mediteranske civilizacije Hrvati smetaju samo onima koji i dalje žive u mračnim odajama prošlosti. Onima kojima istorija služi ne da objasni stvarnost, već da je nasilno prekroji. Onima koji ne mogu prihvatiti činjenicu da u Boki Kotorskoj već vijekovima postoji narod koji, iako manjinski po brojnosti, nosi na sebi najvidljiviji pečat duhovnosti, arhitekture, književnosti, jezika i kulture.

Taj narod su Hrvati.

Darko Perić, predstavlja Hrvata iz Šušnja, kao dio hrvatske zajednice na istrajnom putu i kulturnom nasljeđu južnog Jadrana. Njegova priča utkana je u mozaik identiteta hrvatske zajednice u ovom dijelu Crne Gore, đe su Hrvati vijekovima ostavljali snažan trag u duhovnom, kulturnom i istorijskom tkivu obale. Šušanj, taj primorski biser smješten između Bara i Sutomora, oduvijek je bio dom vrijednih ljudi, pomoraca, ribara, zanatlija i trgovaca, čija je pripadnost Mediteranu oblikovala njihov način života, običaje i jezik.