Don Anton Belan

U nedjelju 19. VI. 2016. godine navršava se 850-ta godina od posvete kotorske katedrale sv. Tripuna. Ona svojom drevnošću i pokretnim umjetničkim fondom kojega čine predmeti nastali u vremenskom rasponu od IV. do XX. stoljeća, predstavlja najznačajniji i najviše istraživani spomenik sakralne arhitekture na tlu današnje Crne Gore.

Dan njene posvete označava u najvećoj mjeri i dan završetka njene izgradnje, koja je započela 1124. godine.

Ime sve­toga Nikole pred­stav­lja slo­že­nicu od dvije grčke riječi νίκα – pobjeda i λαος – puk. Grčki Νικόλαος, latin­ski Nicolaus. U pri­je­vodu ozna­čava čovjeka pobje­do­nos­nog među pukom.

Ubraja se u naj­poz­na­tije sred­njo­vje­kovne svece, kako na Istoku tako i na Zapadu. Na pose­ban je način zaštit­nik djece i svih onih koji s morem i od mora žive. Pod nje­go­vom su zašti­tom države poput Grčke i Rusije, kao i gra­dovi Amsterdam a posebno Bari u juž­noj Italiji, gdje mu od 1087. godine sveti ostaci počivaju.

I ove godine, uspr­kos veoma kišo­vi­tom i vje­tro­vi­tom vre­menu, blag­dan Prikazanja Marijina u hramu, u narodu poz­na­tiji kao Gospa od Zdravlja, sve­čano je pros­lav­ljen uz brojne hodo­čas­nike u nje­nom poz­na­tom sve­ti­štu koje bdije nad Kotorom od XV. sto­ljeća. Zvonik ove crkve, poput okol­nih čem­presa, kao uzdig­nuti prst poka­zuje na nebo koje je sino­nim novog načina čovje­ko­vog pos­to­ja­nja i kako krš­ćani vje­ruju, nje­gova konačna sud­bina.

Crkva liturgijom i narodnim običajima ide u susret Božićnoj radosti. Ona u adventskoj pjesmi pjeva: Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas, kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.