Namjesto kritika i negativnih opservacija, konstruktivni prijedlozi, ideje i moguće inicijative za poboljšanje vizualne prisutnosti i dublje kapilarno povezivanje prostora hrvatske kulturne i sakralne baštine kroz stoljeća (21 točka)
Ekskluzivni razgovor: Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb
Gastalde, već skoro mjesec dana mediji bruje o uspjehu crnogorske nominacije Bokeljske mornarice, pišu se pisma, javna priopćenja, daju izjave, na facebooku se u negativnom kontekstu počela spominjati i zagrebačka bratovština…od Vas ništa. Zašto?
Zar se zbog tih nekoliko metalnih kovanica, tako olako može izdati svoja stoljetna duhovna vrela... prodati svoja kršćanska duša?
Narod čini Čovjek! Čovjek čini Narod! Tek te dvije neizostavne komponente čine cjelokupnu Povijest! Povijest je svako čeljade, koje dolazi na svjetlo ovoga svijeta. Povijest je svaki uklesani spomenik, kruti dlanovi izmučenih ribara, izbrazdana lica od morskih vjetrova moreplovaca, žalosne suze majki pri ispraćajima ljubljenih sinova u bespuća ratova
Je li ovakvome sustavnom negiranju viševjekovne opstojnosti poglavito možemo pronaći uzroke u ruiniranom identitetu, svestranoj puzajućoj asimilaciji, kroatofobiji i višedesetljetnim migracijama stanovništva!?
Nezaustavljiv proces razbaštinjenja, fragmentiranja, rastakanja i korijenitog odnarođivanja od grandiozne duhovne tradicije Katoličke Crkve (baštine otaca i predaje starih), hrvatskog naroda i drugih subaštinika tih spiritualnih kršćanskih vrednota, ali i suvremenih tekovina države Crne Gore
Kad je riječ o Boki, uvijek treba govoriti s ljubavlju. Jedino s ljubavlju, i nikako drugačije. Svaka riječ, misao, osjećaj, nagovještaj, nakana, koja u sebi ne sadrži čistu iskonsku ljubav ne treba se ni izreći kada je riječ o Zaljevu svetaca. Stoga, po onom pavlovskom čuvenom Hvalospjevu ljubavi: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.“ Težnja ka nepatvorenoj Istini jedini je put koji može doprinijeti ostvarivanju ljudskijih međuljudskih odnosa, suživota i poštovanja.
Pod dinarskim masivom Orjena, pomaljaju se vjekovi obrisa srednjovjekovnih luka, sidrišta Tvrtkova grada. Krnje hridine Punta d' ostro (rt Oštro). Osunčana pročelja starih elegantnih dama. Tartane pod teretom soli. Pokoji svetac (zaštitnik) u nadsvođenim kupolama. Kosti zaboravljenih junaka. U trijumfima slave i poraza. Requiema života i smrti. Rastajahu se tijela. Ogoljela...
Iz dubina mračnih tornjeva, razliježuse simfonijske jeke uskršnjih zvona.Naraštajima ljevači zvona prenose znanja (od grada do grada), ponegdje i do četrnaest koljena s oca na sina. Pisana vrela posvjedočuju, da se već u Marcijalovim Epigramima, spominju neka zvona (gong ili cimbal). U skladnim ljepotama ritma, nerijetko odzvanjajuu pedesetak različitih intonacija. I tako vjekovima nastajahu impresivne skladateljske partiture, višeglasja akorda u molu... duru...
U predzorju Kandelora
U predzorju Kandelora.
Izmigoljeni odsijevi vrela srebra.
Izmoljena echa Oče naša.
Prozebli frtalji sata,
u klesarskoj maniri
Herr Stvoritelja.
Na sjevernoj obali,
stoji crkvica sv. Petra.
Prvih monaških duša.
Od deveta stoljeća
skita se,
Pali su goloruki ljudi
Popodnevlja.
st. Georg (Saint George... sv. Juraj)
Gea
(prvi veljače tisuću devesto osamnaeste).
Jaki vjetrovi juga.
Olovne kiše.
Crvene... bijele
zastave.
Đenovići
rodni kraj slijepa Orfeja
U sumračjima
U pustim sumračjima
mrmljaju jedrenjaci
vjetru.
Drevni mirisi cedrova
preplavljuju noć
milijunima godina.
Ozvjezdane modrine mandraća.
Osamljeli grebeni.
Gusti pasteli magle
razlijevaju se
k'o
bjelkasti cvjetovi perunike