Dobar vjetar i mirno more su najbolji sudionici sigurne i uspješne plovidbe. Ali, ne kaže se uzalud da mirno more nikada nije napravilo dobrog mornara. Nemirno more, nije li to metafora za životnu borbu, punu vjetra i oluje, kroz koju čovjek prolazi svakodnevno i nakon koje postaje, jači, bolji, iskusniji?
“Umjetnik je ludak koji je, zahvaljujući svojoj sumanosti, svojoj nesposobnosti za prilagođavanjem, svom buntovništvu, sačuvao najvrijednija svojstva ljudskog bića.”
Početak priče o razvoju glazbene scene u Tivtu vrijedi započeti pričom o njenom pokretaču- Antunu Žeželiću. Kraj 19. i početak 20. stoljeća vezujemo upravo za glazbeni razvoj: prvi orkestar i prvu glazbenu školu u Tivtu. 1891. godine glazbeni obrazovani učitelj Antun Žeželić formira prvi orkestar u Tivtu, koji je brojio jedanaest mladića. Orkestar je ostao zapamćen pod nazivom “Žeželićev orkestar za zabavu”, koji je svirao na svim prigodama i okolnim crkvenim svečanostima.
Sebi je nadjenuo naziv „pikolo pituro“ (piccole pittore), bogatog likovnog opusa, ali bez velike želje za izlaganjem smatrajući da je „jednostavan i običan tivatski slikar“, ni ne sluteći da će se nakon skoro pedesetogodišnjeg stvaralaštva smatrati najboljim tivatskim slikarom.