Željko Rutović

Da nema pjesnika i kafana svijet bi možda i nestao, ili možda živio u nekom drugom dosad nepoznatom obliku. Autorsko martovsko zagrebačko  veče 2025.  crnogorskog pjesnika i satiričara  Radojice Grbe bijaše prilika za poznanstvo sa još nekim zanimljivim kafanama iz tog neobičnog ljudima dragog sazvježđa. A koliko god ih upoznali, utisak vas nosi kao da je malo. No, utisaka ima opet raznih i nezaboravnih, onih koji u vas urežu pečat smisla, tona, šarma i misije te hedonije od kafane.

Prije nesto više od dvije decenije, u okviru sesije Igmanske inicijative, imao sam čast i zadovoljstvo upoznati ugednog bosansko-hercegovačkog univerzitetskogprofesora Slava Kukića.

Inače, bijahu to godine i vremena koja su ovaj uticajni regionalni panel posvećen normalizaciji odnosa zemalja Dejtonskog četvorougla, zalaganjem, idejama i autoritetom, između ostalih, obilježile ličnosti kao što su Ivan Stambolić, Živorad Kovačević, Borka Pavićević, Mirko Tepavac... kojima se u sjećanje nedavnom smrću pridružio poznati sociolog i politički analtičar Kukić.

Daleko  od tradiciionalnih  nazora, vrijednosti i odgovornosti prema  javnosti, politika je danas, kao gotovo nikad u svojoj povijesti, postala populistička  spektakl djelatnost olako obećane brzine. O razlozima kojih je,  kulturoloških i politikoloških mnogo, moglo bi se unedogled, no, očito je da ovovremene  instant forme i formule političkog sadržaja nijesu tek tako odjednom samonikle biljke.

Ako želite da od svijeta pravite vaše bolje mjesto za život ili pak gradite intimni mikrokosmos, za početak je poželjno druženje sa impozantnim umjetničkim djelom slikara Pera Nikčevića. Razloga je mnogo, i ne moraju biti svi obrazloženi, jer onda umjetnost ne bi bila to što vjekovima i kulturama jeste. U jedinstvenoj dijalektičkoj opoziciji erosa i tanatosa sa Perovom umjetničkom galaksijom doživjećete katarzično pročišćenje svog mentalnog prostora. 

Istaknutog crnogorskog umjetnika – vajara Krsta Andrijaševića upoznao sam osamdesetih godina prošlog vijeka u Nikšiću kao predavača likovnog vaspitanja. Prebirajući i tragajući za sjećanjima koja život čine ljepšim, iz tih godina izranja Krstov lik na vratima učionice tadašnjeg srednjeg usmjerenog obrazovanja. Tih, samozatajan, pomalo mističan, usporenog hoda, veselih, tako reći dječijih očiju, unosio bi sa sobom smiraj i toplinu ljudske duše.

Početak milenijuma obilježen je fenomenom populizma, koji nije poštedio gotovo nijednu zemlju u različitim kontekstima i pojavnim oblicima, te otuda ne mali broj autora smatra početak 21. vijeka zlatnim dobom populizma. Naime, vidjevši prazan prostor na terenu klasičnih političkih partija populisti su se u već dužem periodu nametnuli širom Evrope kao dominantna politička snaga. Istraživanja pokazuju da su populističke partije u Evropi utrostručile podršku u poslednjih dvadeset godina.

Uticaj medija na ljudsko iskustvo tema je civilizacijskog dijaloga u okviru kojeg egzistiraju mišljenja i pogledi na pitanja koja su stara koliko i sami mediji. Kao pitanje usmjerenja ljudskog duha i katalizatora društvenih struja i tendencija posredstvom medija između ostalog, posmatramo – doživljavamo fenomenologiju iluzije slobode i privida izbora. U opozitu ovih pojmova u okviru kojih informacija postaje najznačajnija roba, ostaće čovjek sa svojim ( ne ) mogućnostima koje voljno ili ne, sudjeluju – legitimišu pojavnu stranu medijskog pri – kazivanja.

Ostaće zapisano za sjećanje i nauk, Fahrudin Mešković Fehro, vlasnik restorana "Kod Fehre" kod Lašve u Busovači, kao odgovor na gostoprimstvo koje su Crnogorci pokazali navijačima BiH u Podgorici, pozvao je da ugosti svakog navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore koji u septembru dođe u Zenicu na revanš utakmicu.

Ovako, povodom događaja na Cetinju 5. septembra 2021. godine, izazvanih helikopterskim ustoličenjem poglavara Crkve Srbije u Crnoj Gori, kaže u ekstazi govora mržnje (što će biti predmet vještačenja) ovdašnji komandant Protivterorističke jedinice Uprave policije: 

"Mi smo otišli, osvojili smo tamo Cetinje, ne osvojili, nego raščistili tamo tu bagru...". 

Bježanje sa terena ne znači da teren ne postoji. Prije ili poslije, na njega će se vratiti - i lopta i Poslovnik

 Donio bi svoju loptu a sa njom i svoja pravila po kojima je morao "pobijediti". 

Pravila su se mijenjala u toku igre, izmišljao bi nova, dotad nepoznata, kako bi njegova ekipa, kršeći sva regularna, nekako "pobijedila".