Kao simbol mudrosti, Atena (odnosno Minerva u rimskoj tradiciji) predstavlja jedan od najsloženijih simboličkih likova antičke mitologije. Ona je do danas ostala simbol razuma, pravednosti, hrabrosti, pobjede, mira, zanatstva i umjetničkog stvaralaštva, a umjetnici koriste njezine atribute u likovnim prikazima.
Osim što je božica mudrosti, ona je i ratnica, te njezin lik u likovnim prikazima ima posebno značenje. Ona nije simbol samo fizičke snage, već i razuma koji tu snagu usmjerava i kontrolira. Stoga su njezini prikazi najčešće u oklopu, s kacigom, štitom i kopljem. Ovi atributi čine je prepoznatljivom ne samo u vizualnom smislu; oni istovremeno nose poruku da je mudrost sposobnost da se djeluje promišljeno, hrabro i pravedno.
Među njezinim atributima nalaze se dvije životinje: zmija i sova. Pretpostavlja se da je zmija povezana s drevnim zaštitničkim božanstvima doma, palače i grada u kretsko-mikenskom svijetu, dok se sova povezuje s mudrošću, intelektom, razboritošću, ali i sposobnošću da se vidi i razumije ono što drugima ostaje skriveno.
Jedno od zanimljivijih tumačenja jest ono prema kojemu Atena kao božica ratnica, prema mitu, daruje Atenjanima maslinu, koja je simbol mira, prosperiteta i blagostanja. Upravo nam taj mit pomaže da simboliku Atene čitamo i na drugi način: kao figuru koja povezuje snagu s mirom i zaštitom zajednice. Njezina zaštitnička funkcija posebno dolazi do izražaja kada je riječ o gradu Ateni. Atena je bila zaštitnica grada, a njezin kip-talisman, paladij, imao je ulogu zaštitnog znaka grada. Ovdje naslućujemo jednu od važnih karakteristika antičke likovne umjetnosti: skulptura nije bila samo estetski predmet. Ona je mogla imati religijsku, političku i zaštitnu funkciju.
Nadalje, njezina povezanost sa zanatima i umjetničkim vještinama, a naročito predenjem i tkanjem, predstavlja ljudsku sposobnost da se znanje pretvori u vještinu, a vještina u stvaralaštvo. Shodno tome, možemo reći da ona u simboličkom smislu objedinjuje razum, tehniku i kreativnost.
Jedan od najznačajnijih prikaza u likovnoj umjetnosti svakako je Fidijina Atena Partenos, monumentalna statua izrađena za Partenon, koja predstavlja božicu u ratničkoj opremi. U jednoj ruci držala je personifikaciju Nike, odnosno Pobjede, dok se drugom oslanjala na štit. Ova je skulptura posebno zanimljiva jer objedinjuje sve elemente Atenine simbolike: ona je ratnica, ali i zaštitnica grada; istovremeno je i simbol mudrosti koja usmjerava prema pobjedi, štiteći kulturne i političke ideale grada.
U renesansnom razdoblju umjetnici se ponovno vraćaju interpretaciji grčkih mitova koji su uvelike bili izvor inspiracije za njihova djela. Posebno je zanimljiv prikaz Atena i Kentaur Sandra Botticellija. Kentaur, koji predstavlja spoj životinje i čovjeka, u ovom se konkretnom slučaju može interpretirati kao simbol nagonskog, neobuzdanog i instinktivnog, dok Atena uspostavlja kontrolu nad njim. Umjetnik je to dočarao njezinim držanjem, odjećom i dostojanstvenim stavom, čime naglašava njezinu moralnu i intelektualnu nadmoć.
Rembrandt je u svojem djelu Pallas Athena ipak usmjeren na psihološku dimenziju lika: Atena postaje oličenje snage, dostojanstva i inteligencije.
Gustav Klimt pokazuje kako različite epohe na različite načine tumače mitološke likove. Njegova Atena uklopljena je u ornamentalni i simbolistički svijet secesije.
Upravo kroz nekoliko prikaza iz različitih vremenskih razdoblja možemo vidjeti kako se njezina simbolika ne može svesti na jedno značenje. Upravo je ta višeznačnost razlog zbog kojeg se Atena smatra jednim od najvažnijih simbola europske vizualne kulture. Ona je personifikacija ideje da razum može kontrolirati snagu, da znanje može proizvesti vještinu i da umjetnost može postati sredstvo predstavljanja najviših vrijednosti jednog društva.
Marija Saičić
Literatura:
Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.