Četvrta smotra klapske pjesme „Još se digod skupe naši“ održana je sinoć na pitoresknom bokokotorskom otočiću Gospe od Milosti u Tivtu, okupivši oko 800 posjetitelja mahom iz Tivta, Kotora i Bara, ali i strane goste.
U ambijentu otoka, koji klapskoj pjesmi daje autentičnost, susreli su se tradicija, glazba i zajedništvo, a ovogodišnja smotra donijela je i posebno vrijedan novitet – prvi put na njoj nastupili su laureati ovogodišnjeg, jubilarnog 60. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.
Publika je imala prigodu čuti klapu Kaše iz Dubrovnika, dobitnika Zlatnog štita grada Omiša i prve nagrade žirija, klapu Dežgracija, koja je osvojila Zlatni štit u kategoriji mješovitih klapa te žensku klapu Merla iz Dugopolja, dobitnicu Zlatnog leuta i prve nagrade publike. Na Gospi od Milosti nastupila je i klapa Ošjak s Korčule, dugogodišnji prijatelj Bokeljske udruge muzičara a cappella, dok su domaće snage odlično predstavljale ženska klapa Bellezza iz Tivta te dječje klape Fiori i Fiorellini iz Muzičke škole Tivat, koje su oduševile publiku svojim glasovnim umijećem.
Smotra, koju organizira Bokeljska udruga muzičara a cappella, od svojega je osnutka usmjerena očuvanju, promociji i afirmaciji klapske pjesme kao autentičnog dijela kulturnog nasljeđa Boke. Istodobno, svojim sadržajem povezuje tradiciju s kulturnom i turističkom ponudom Tivta i Boke, potvrđujući kako kulturna baština može biti prostor susreta, suradnje i povezivanja.
Posebnost smotre upravo je mjesto na kojem se održava. Otočić Gospe od Milosti, izdvojen od svakodnevice i okružen morem, stvara prirodnu pozornicu na kojoj klapski glas dobiva dodatnu snagu. U takvom prostoru pjesma nije samo glazbeni nastup, nego i svojevrsni razgovor s ambijentom, tradicijom i ljudima koji su je desetljećima prenosili.
Organizatori su željeli naglasiti riječi Ludvika Kube, češkog glazbenog etnografa, slikara i folklorista, koji je još 1892. godine Boku opisao kao „blagoslovljenu zemlju“. Kuba je tijekom boravka u Boki prikupio i od zaborava sačuvao više od 300 narodnih pjesama, napjeva i tekstova, čime je, kako je istaknuto, ostavio vrijedan trag u dokumentiranju nematerijalne kulturne baštine ovog prostora.
Upravo je očuvanje od zaborava jedna od temeljnih poruka smotre. Klapska pjesma, istaknuto je, nije samo glazbena izvedba, nego spona s ambijentom i tradicijom te način da se sačuva ono što određuje jednu zajednicu. Nekada je nastajala spontano – oko kuće, na gumnu, u polju, konobi ili na raskrižju kaleta. Pjevalo se, nazdravljalo i slavilo život, prijateljstvo i ljubav prema vlastitom prostoru.
Zato je i današnje njegovanje klapske pjesme više od čuvanja glazbenog oblika. Ono znači očuvanje uspomena, stvaranje novih prijateljstava i prenošenje vrijednosti budućim generacijama. U vremenu brzih promjena i novih trendova, poručili su organizatori, poruka smotre jest da upravo okupljanje oko pjesme, tradicije i prijateljstva može biti način da zajednica ostane vjerna sebi.
Ovogodišnji program dodatnu je vrijednost dobio sudjelovanjem klapa iz Hrvatske. Njihov dolazak u Tivat pokazao je da zajednička ljubav prema klapskoj pjesmi i kulturnom nasljeđu ne poznaje administrativne granice. Posebno je značajna suradnja s Festivalom dalmatinskih klapa Omiš, koja je ove godine dobila novu dimenziju nastupom njegovih laureata na tivatskoj smotri.
Ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Omiš Mijo Stanić čestitao je organizatorima, posebno Bokeljskoj udruzi muzičara a cappella i njezinu timu, istaknuvši velik broj posjetitelja kao potvrdu kvalitete i truda uloženog u organizaciju. Podsjetio je kako organizatori iz Tivta već godinama dolaze u Omiš i sudjeluju na različitim klapskim smotrama, pokazujući predanost klapskoj pjesmi.
Projekt smotre u Tivtu pokrenut je prije četiri godine, a ovogodišnjim uključivanjem Festivala dalmatinskih klapa Omiš suradnja je podignuta na novu razinu. Stanić je izrazio uvjerenje da će se ona nastaviti i razvijati, uz mogućnost da u budućnosti u Tivat dolaze i druge najbolje klape, dobitnice zlatnih odličja u muškoj, ženskoj i mješovitoj konkurenciji.
Omiški festival ove godine obilježava 60 godina postojanja, a tijekom njegove povijesti na njemu su sudjelovale i klape iz Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Stanić je ovom prigodom pozvao ovdašnje klape da se ponovno prijave na audicije i vrate na omišku festivalsku pozornicu. Podsjetio je i na značaj Omiškog festivala za klapsku pjesmu, koja je zahvaljujući njegovu dugogodišnjem djelovanju 2012. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Poseban trenutak večeri bio je nastup klape Kaše iz Dubrovnika, koja je izvela i pjesmu posvećenu Perastu. Voditelj klape Vicko Dragojević tom je prigodom naglasio posebnu povezanost klape s tim bokeljskim gradom, čime je i kroz glazbu potvrđena povezanost dviju obala.
Među nazočnima bili su veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, predsjednik Skupštine općine Tivat Miljan Marković, sekretarka Sekretarijata za društvene djelatnosti Olivera Mišković Vidojević te don Ante Dragobratović, župnik Perasta.
Ispred organizatora, Vedran Čule i Melita Brkan zahvalili su svim sudionicima, publici i svima koji su pomogli u organizaciji, posebno domaćinu don Ivu Ćoriću. Za doprinos realizaciji i promociji smotre plakete zahvalnosti dodijeljene su don Ivu Ćoriću, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Radio-televiziji Crne Gore, novinaru Miomiru Marošu i voditeljici Antoneli Stjepčević. Plakete su dodijeljene i svim klapama koje su sudjelovale na ovogodišnjoj smotri, kao i vlasnicima broda „Katica“ i trvrtki Una Montenegro.
Smotra je održana pod pokroviteljstvom Općine Tivat i Turističke organizacije Tivat, uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Kotorske biskupije te brojnih sponzora.
Na poziv klape Ošjak, svi su sudionici zajedno zapjevali čuvenu „Bodulsku pjesmu“, iz koje je i preuzet stih „Još se digod skupe naši“ – naziv smotre koja je i ove godine u Boki okupila ljubitelje klapske pjesme, tradicije i zajedništva. Don Ivo Ćorić ispratio je posjetitelje s otoka, zahvalivši na dolasku i pozvavši ih da se ponovno vrate.
Ako je suditi prema atmosferi četvrte smotre, čini se da je Gospa od Milosti već postala mjesto na kojem se naši doista okupljaju.