Za Dan novinara Crne Gore je uzet datum 23. siječnja 1871. godine, kad je na Cetinju tiskan prvi broj prvog crnogorskog lista "Crnogorac". Tjednik za politiku i književnost izlazio je na četiri strane. Bavio se uglavnom političkim temama, suvremenim međunarodnim pitanjima, zbivanjima u zemlji i susjednim krajevima. Imao je istoimeni književni dodatak. Njegova redakcija nalazila se u hotelu Velika Lokanda, a tiskala ga je Državna štamparija. Prvi urednici bili su Sima Popović iz Srema i Zadranin Jovan Sundečić. Znatan broj pretplatnika imao je i van Crne Gore: iz Vojvodine, Boke i Hercegovine. Odigrao je krupnu političku ulogu u podržavanju oslobodilačkih težnji porobljenih naroda na Balkanu i izražavao simpatije prema revolucionarnim gibanjima u Evropi. Zbog oštrih stavova prema Austro-Ugarskoj i Turskoj i njihovih zabrana da se rastura na njihove teritorije prestao je da izlazi nakon 28 mjeseci, a posljednji broj izašao je 15. veljače 1873. godine.
«Crnogorac» je bio popularan i u okruženju i sa simpatijama je pratio sva značajna zbivanja u Europi i svijetu. Izašlo je 106 brojeva. Dva mjeseca nakon zabrane Crnogorca na Cetinju je 23. travnja 1873. preimenovan u „Glas Crnogorca”. Iako je formalno slovio kao poluslužbeni, suštinski je bio zvanični organ crnogorske vlade.
Odlukom Sekretarijata za informiranje Republike Crne Gore 12. srpnja 1998. dobio je tretman kulturno-povijesni vrijednosti pod zaštitom države.