“Tada ona vijenac rasplete…”
U zemlji gorskih vijenaca morski se čežnjivo iščekuju. Muškom rukom pleteni, gorski su vijenci stoljećima izražavali poetiku crnogorske pjesme kojoj je falio ženski glas-talas, morski zvuk. Pojavom Mladena Lompara crnogorska poezija dobila je vijenac ženskih glasova u stihu, muškom rukom zahvaćen bokor ženskih ličnosti koje istorija nije dovršila, te je pjesnik od njih ispleo krug-kolo kojim će započinjati svaka buduća igra poezije u Crnoj Gori.